Crkva sv. Petra se nalazi na Priku na zapadnoj obali rijeke Cetine, nasuprot starog grada Omiša. Ova jedinstvena sakralna zgrada potječe iz 9. ili 10. stoljeća i predstavlja iznimno važan primjer ranocrkvene predromaničke arhitekture. Prvo pisano spominjanje crkve datira iz 1074. godine, za vrijeme vladavine kralja Slavca, što dodatno povećava povijesnu važnost ove građevine. Ovo spominjanje svjedoči o kontinuitetu kršćanske tradicije u ovom području i važnosti crkve u srednjovjekovnom Omišu.
Crkva svetog Petra pripada tipu jednobrodnih kupolastih crkava koje kombiniraju uzdužne i središnje tlocrte. Ova kombinacija arhitektonskih elemenata tipična je za južnu Dalmaciju i svjedoči o jakom bizantskom utjecaju na hrvatsku predromaničku arhitekturu. Ova jednobrodna građevina ima kupolu i apsidu, što je karakteristično za sakralne objekte tog razdoblja. Arhitektonska koncepcija odražava složene kulturne i religijske utjecaje koji su oblikovali jadransku obalu u ranom srednjem vijeku.
Crkva je izgrađena od grubo razbijenog kamena prekrivenog debelim slojem žbuke unutar i izvan, s uskim dekorativnim nišama završnim lukovima. Ova konstruktivna tehnika bila je tipična za predromaničke crkve u hrvatskoj regiji i ističe se funkcionalnim pristupom koji istovremeno stvara estetski privlačne oblike. Karakteristično je za ove strukture da često imaju kamene svodove, apside i kupole, kao i kamene dodatke uključujući okvire vrata i prozora, perforirane kamene prozore i oltarne pregrade, stupove, grede i portale. Umjesto klasičnih rimskih oblika gdje je svaki dio građevine bio artikuliran prepoznatljivim oblicima, nova predromanička građevina ima te dijelove ujedinjene u jednu masu.
Zbog svog dobro očuvanog stanja i arhitektonskih značajki, Crkva svetog Petra smatra se jednim od najvažnijih primjera ranokršćanske predromaničke sakralne arhitekture u Hrvatskoj. Ova klasifikacija smješta je među druge značajne spomenike hrvatske kulturne baštine. Predromanički stil u Hrvatskoj razvijao se između 8. i 11. stoljeća, kombinirajući bizantske, franške i lokalne tradicije. Crkve poput svetog Petra u Priku predstavljaju autentičan izraz hrvatske srednjovjekovne kulture i arhitektonske kreativnosti.
Arheološki materijal s područja Omiša svjedoči o kontinuitetu naseljavanja od neolitika, što dodatno naglašava povijesnu važnost ovog prostora. Crkva sv. Petra tako se uklapa u dugogodišnju tradiciju sakralne uporabe ove lokacije. Crkva je imala posebnu ulogu u 18. stoljeću, što pokazuje njezinu kontinuiranu važnost kroz stoljeća. Ova dugotrajna uporaba svjedoči o prilagodljivosti zgrade i njenoj trajnoj važnosti za lokalnu zajednicu.
Povijesni značaj crkve dodatno je pojačan srednjovjekovnom važnosti samog Omiša. Grad je bio poznat po svojim karakterističnim sagena brodovima, posebno dizajniranim za brze napade i povlačenja u ušće Cetine. Ova pomorska tradicija dodaje još jednu dimenziju razumijevanju kulturnog okruženja u kojem je crkva izgrađena i djelovala. Strateški položaj Omiša na ušću rijeke Cetine činio ga je ključnom točkom za kontrolu trgovačkih ruta i obranu zaleđa, što objašnjava prisutnost tako važne vjerske građevine na ovom mjestu.
Izvanredno stanje očuvanosti Crkve sv. Petra omogućuje modernim posjetiteljima i znanstvenicima da cijene sofisticirane građevinske tehnike i estetske osjetljivosti ranih hrvatskih arhitekata. Crkva služi kao opipljiva poveznica s duhovnim i kulturnim životom srednjovjekovne Dalmacije. Održavanje zgrade kroz gotovo tisućljeće političkih promjena, prirodnih katastrofa i društvenih transformacija svjedoči o kvaliteti njezine izgradnje i poštovanju u kojem su je držale generacije koje su dolazile nakon.
Danas Crkva sv. Petra predstavlja bitan dio kulturnog identiteta Omiša i važnu turističku atrakciju koja privlači posjetitelje zainteresirane za hrvatsku srednjovjekovnu baštinu. Ova sakralna građevina ne predstavlja samo arhitektonski spomenik, već i simbol duhovnog i kulturnog identiteta koji povezuje moderni Omiš s njegovom slavnom srednjovjekovnom baštinom. Ona stoji kao podsjetnik na kreativnu sintezu utjecaja koji su odlikovali hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku, gdje su se tako spojile bizantske, zapadnoeuropske i autohtone tradicije te stvorile nešto jedinstveno hrvatsko. Crkva sv. Petra u Omišu ostaje jedno od najvažnijih svjedočanstava rane hrvatske predromaneske arhitekture, sa svojom arhitektonskom sofisticiranošću, povijesnim kontinuitetom i iznimnom očuvanošću, čineći je neprocjenjivim spomenikom hrvatske kulture i svjedočanstvom bogate srednjovjekovne tradicije jadranske obale.
