Istočna gradska vrata, poznata povijesno kao Kontinentalna vrata ili Porta Terraferma, predstavljaju jedan od najbolje očuvanih i najznačajnijih ostataka srednjovjekovnog fortifikacijskog sustava Omiša. Izgrađena u 16. stoljeću kao dio opsežnih obrambenih zidina koje su štitile istočne pristupe gradu, ova veličanstvena vrata služila su kao glavna ulazna točka za putnike i trgovce koji su dolazili s kopna, kontrolirajući pristup gradskim komercijalnim i stambenim četvrtima.
Strateška važnost vrata protezala se daleko izvan njihove obrambene funkcije, služeći kao polazišna točka glavne gradske ulice koja se protezala prema zapadu, prema rijeci, stvarajući glavnu prometnicu koja je povezivala različite četvrti srednjovjekovnog Omiša. Ova struktura odražava pažljivo urbanističko planiranje koje je karakteriziralo srednjovjekovne dalmatinske gradove, gdje je pozicioniranje vrata i ulica bilo osmišljeno kako bi se olakšala trgovina i obrana, a istovremeno održavala kontrola nad kretanjem ljudi i robe.
Natpis iznad vrata, koji datira iz 1682. godine, pruža ključne povijesne dokaze o izgradnji vrata tijekom razdoblja venecijanske vlasti nad Omišem. Ovaj natpis služi kao trajni podsjetnik na političke i administrativne promjene koje su oblikovale razvoj grada, obilježavajući prijelaz s lokalne autonomije na uključivanje u golemu venecijansku pomorsku imperiju. Venecijansko razdoblje donijelo je značajne promjene Omišu, uključujući nove arhitektonske stilove, administrativne sustave i ekonomske prilike koje su ostavile trajne tragove na karakter grada.
Posebno dirljiva točka povijesti odnosi se na staru fotografiju iz 1917. godine koja prikazuje venecijanskog lava istaknuto prikazanog iznad vrata, služeći kao simbol venecijanske vlasti i zaštite svetog Marka. Međutim, ovaj simbol stranog vladanja postao je meta lokalnih nacionalističkih osjećaja tijekom turbulentnog razdoblja nakon Prvog svjetskog rata. Godine 1918., tijekom talijanske okupacije regije, ljuti venecijanski građani uništili su skulpturu lava, odražavajući složene etničke i političke napetosti koje su karakterizirale prijelaz s austrougarske na talijansku kontrolu u jadranskim regijama. Ovaj čin uništenja predstavlja fascinantan primjer kako politički simboli u kamenu mogu postati žarišta širećih sukoba oko identiteta, suvereniteta i povijesnog sjećanja.
