Crkva Svetog Duha predstavlja fascinantan primjer arhitektonske obnovе i prilagodbe, sagrađena 1585. godine na temeljima ranije gotičke crkve koja je potpuno renovirana kako bi zadovoljila promjenjive potrebe i estetske preferencije kasnog 16. stoljeća. Ova transformacija odražava širi obrazac religijske i arhitektonske obnove koji je zahvatio katoličku Europu tijekom razdoblja protureformacije, kada su mnoge starije crkve ponovno građene ili opsežno modificirane kako bi odražavale nove teološke naglaske i umjetničke senzibilitete.
Strateška lokacija crkve odmah ispod impozantnih utvrda Omiša postavlja je na sjecištu vojnog i civilnog života, ugrađenu unutar srednjovjekovnih administrativnih zgrada općine koja je činila građansko srce grada. Ova pozicija nije bila slučajna; crkve u srednjovjekovnim i ranomodernim europskim gradovima obično su bile postavljene na mjestima koja su naglašavala njihovu važnost kako za duhovnu, tako i za vremensku vlast. Blizina utvrda i administrativnih zgrada stvorila je snažni simbolički trokut vojne moći, vladarske vlasti i vjerskog vođenja koji je definirao društveni poredak zajednice.
Odluka o potpuno obnovi ranije gotičke strukture umjesto da se jednostavno modificira govori o ambicioznim ciljevima projekta i predanosti zajednice stvaranju vjerskog prostora koji bi odražavao suvremene arhitektonske i teološke ideale. Obnova iz 1585. godine uključivala bi najnovija dostignuća u dizajnu crkava, vjerojatno uključujući poboljšanu akustiku za propovijedanje, bolju rasvjetu za čitanje i ceremonije te dekorativne elemente koji su podržavali obnovljeni naglasak Katoličke crkve na vizualnoj ljepoti i emocionalnom angažmanu u vjerskoj praksi.
